image image
image image image image image image image image image image image image image image

Dijabetes


Postoji rasprostranjeno mišljenje da je glavni uzrok dijabetesa - nepravilna ishrana, prejedanje, konzumiranje slatkiša. U izvjesnoj mjeri, to je istina: preopterećenje prekomjernom količinom hrane slabi pankreas, koji je odgovoran za regulisanje nivoa šećera u krvi. Međutim, to nije glavni uzrok dijabetesa. Glavni uzrok dijabetesa je stres koji nijesmo uspjeli da prevaziđemo.

Ljudski organizam je u procesu evolucije razvio odgovor na stres u obliku refleksnog suženja krvnih sudova; to se prvenstveno dešava da bi se izbjegao veliki gubitak krvi tokom mogućih povreda u borbi za opstanak, a zatim i prilikom oslobađanja velike količine šećera u krv, jer šećer daje energiju mišićima kada postoji potreba za aktivnošću.

Stres je emocionalni odgovor čovjeka na neki problem. Ako je problem riješen, čovjek se smiruje.Ako nije uspio da ga riješi – to je stresno samo po sebi, dolazi do hroničnog suženja krvnih sudova i povećava se nivo šećera u krvi. Tako je uzrok dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti - isti: nemogućnost da se pravilno prođe stres.

U osnovi svakog stresa je nepodnošenje duševnog bola. U svijetu danas postoji ogroman broj dijabetičara - više od polovine stanovništva ima šećernu bolest u početnoj fazi. Radi se o tome da duša, vezana za ljudske vrijednosti, opterećena bolom i strahom, ne može prevazići stres, osjeća ga cijelo vrijeme. Vezanost za drugog čovjeka, vezanost za hranu i druge izvore zadovoljstva, podsvjesna požuda i sladostrašće, vezuju dušu za život i želje, i čine čovjeka gordim i ljubomornim. Dok je ukupni imunitet čovjeka visok, tj. dok je duša u harmoniji, sniženje lokalnog imuniteta u vidu tjelesnih ili duhovnih problema je izlječivo. Ali, prije ili kasnije ishod je isti – oboljevaju ne samo tijelo i duh, već i duša. Kada je duša ozbiljno bolesna, javljaju se bolesti koje medicina praktično ne liječi. U takve bolesti spada i dijabetes. Dijabetes, kao i druge osnovne bolesti savremenog čovjeka – jesu bolesti pogrešnog odnosa prema samom sebi i prema svijetu.

Dijabetes je, u stvari, blokiranje požude koja je postala opasne za dušu. To je narušavanje prve, druge, sedme i desete zapovijesti, to jest, gubitak težnje ka Bogu, stvaranje sebi lažnih idola, klanjanje seksu i zavist koja se pretvara u ljubomoru. Kult fizičkog zadovoljstva neminovno dovodi do dijabetesa i drugih teških neizlječivih bolesti. Dijabetes unižava instinkte, sputava želje i podstiče dušu na ljubav, čime postaje najbolji lijek za spasenje duše, njena zaštita od raspada.

Kako spasiti čovjeka u čijoj je podsvijesti požuda prekrila ljubav? Neophodno je da hrana za njega postane otrov, mogući izvor smrti. Neophodno je ubrzati taj proces, i tada će čovjek podsvjesno osjetiti da ga poklonstvo požudi vodi u smrt. Na nivou duše odricanje od ljubavi, zarad požude, dešava se neprimjetno i donosi zadovoljstvo. Isti taj proces, kada se spusti na tjelesni nivo, ne samo što se može vidjeti i osjetiti - već dovodi do muka i patnji. Odlika ozbiljnih bolesti je u tome da čovjek stalno osjeća blizinu smrti i shvata da, najvjerovatnije, nema budućnosti. Ali moramo da nastavimo da živimo, i postepeno čovjek shvata koliko je ljubav važnija od budućnosti. Ako se čovjek oslobodi straha i klanjanja svom tijelu i željama, može da pobijedi bolest.

Naše žlijezde imaju ne samo fizičku već i energetsku funkciju. Sva naša osjećanja, emocije, povezani su sa žlijezdama. Pravilan rad naših žlijezda znači našu pravilnu adaptaciju na svijet, zato što se svijetu prilagođavamo kroz emocije.Kada čovjek misli o nekome, aktivira se pankreas.Ako je čovjek previše sklon vezivanju i ljubomoran, boji se da će izgubiti voljenu osobu i stalno nastoji da je kontroliše. U tom slučaju pankreas је stalno preopterećen, dolazi do njegove ishabanosti i žlijezda prestaje da proizvodi insulin. To je mehanizam pojave dijabetesa na energetskom nivou.

Pojava dijabetesa je povezana s lošim radom jetre – o tome danas govore predstavnici medicine. Jetra reaguje na budućnost, pankreas reaguje na sadašnjost. Jetra skenira budući stres, pankreas – sadašnji. Akojetra ne obavlja svoju funkciju skeniranja budućnosti, pankreas se aktivira sa zakašnjenjem, i dolazi do njegove preopterećenosti. Stoga, ako jetra počinje da slabi, pankreas takođe slabi. Zašto jetra prestaje da osjeća budućnost? Budućnost se otvara onome ko živi ljubavlju. Naša podsvijest zna sve, i ako čovjek u duši ima ljubav, onda se otvara budućnost, čovjek osjeća šta će da se desi, i prilagođava se budućim dešavanjima. Ako za čovjeka nije najvažnija ljubav, već ispravnost, pravičnost, onda on počinje da se vezuje za budućnost, i radi spasenja ljubavi u duši, počinje da je gubi. Sve je međusobno povezano.

Dijeta, fizička aktivnost, sport, redovne injekcije insulina - to je sve što za liječenje dijabetesa može predložiti savremena medicina. Takav tretman može samo da ublaži stanje pacijenta, ali u principu ne rješava problem. Dijabetes je bolest duše, i treba liječiti dušu.

Po pravilu, dijabetes, kao i rak i kardiovaskularne bolesti - rezultat su ozbiljnog prestupa protiv ljubavi. Stoga, prvo pravilo liječenja je: kroz pokajanje je neophodno ukloniti sve oblike agresije prema ljubavi. Postoje dva glavna aspekta koja nam stres i duševni bol čine neizdržljivim: ljutnja na roditelje i ljutnja na voljenu osobu suprotnog pola. Potrebno je da u sebi oprostimo svim bližnjim. Moramo da živimo sa osećajem da sjutra možemo umrijeti. Neophodno je ukloniti kroz pokajanje sve uvređenosti, ljubomoru i osuđivanje bliskih. Posebno je važno da sačuvamo ljubav u situacijama, kada su se prema nama nemoralno ponijeli, kada su bila povrijeđena naša najsvjetija osjećanja, kada su bile unižene sve nade u budućnost. Potrebno je da živimo sa osećajem da naša duša i naša budućnost mogu biti uniženi svakog dana, da su ljudska sreća i cijeli svijet – samo iluzija. Onda ćemo opet biti prinuđeni da se oslonimo samo na ljubav, koja i predstavlja glavni izvor zdravlja.

Ako čovjek ima dijabetes, to skoro uvijek znači da su njegovi potomci nesrećni, to je uvijek "čišćenje" potomaka. Neophodno je ponovo, sa očuvanjem ljubavi, proći kroz sve faze života, koje u velikoj mjeri utiču na potomstvo: pubertet, prvu ljubav, tri godine prije začeća djeteta, period trudnoće - i moliti se za sebe i za svoju decu.

Postoje činjenice koje govore o tome da u uslovima poštovanja zapovijesti i promjena u duši, kao i ograničenja naslade i zadovoljstva, dobre rezultate u liječenju dijabetesa daju sirova hrana i različite vrste ograničenja u ishrani. Sa stanovišta energije, u tome postoji smisao: tijelo uči da se sa spoljašnje energije preusmjeri na suptilnu. Kada duša oživi, i tijelu postaje lakše.

Da bismo opstali u savremenom svijetu, u uslovima kada nas prosto truju hranom, treba znati osnovne stvari. Na primjer, da voćni sokovi, koji se prodaju u prodavnicama, sadrže nekoliko kašika šećera po čaši – a u Rusiji veliki procenat stanovništva pati od dijabetesa u različitim oblicima, a mnoga djeca su sklona ka dijabetesu. Treba da znamo da ne smijemo jesti u "Mekdonaldsu". U hrani koja se tamo prodaje - maksimum je kalorija i minimum suptilne energije. To što se jedan Njemac za tri mjeseca ishrane na tom mjestu, iz zdrave osobe pretvorio u impotentnu koja boluje od dijabetesa i, uz to, i od još nekoliko hroničnih oboljenja, sasvim je zakonomjerno (kao što je poznato, prije ovog eksperimenta, doktori su ga pregledali i proglasili savršeno zdravim).

Potrebno je razumjeti: onaj, ko se konstantno prejeda i jede puno slatkiša, prilično brzo će dobiti dijabetes, budući da ovakav način ishrane u velikoj mjeri pojačava požudu.

Znaci neispoljenog dijabetesa mogu biti: strah od visine, mraka, samoće, strah od prizora krvi - jer sve to govori o poklonstvu životu.

Sada ulazimo u zonu nestabilnosti i ne možemo zamisliti kakav je to gigantski stres za organizam. Neophodno je naučiti prihvatati taj stres. Da bismo prihvatili stres, potrebno je da zadržamo ljubav u duši. I zbog toga je potrebno da naučimo da živimo u dva režima: spoljnjem (gde su mogući agresivnost, konkurencija, sukobi) i unutrašnjem (gdje postoje samo ljubav i jedinstvo). Moramo živjeti u režimu ljubavi i prihvatanja Božje volje. Periodično moramo živjeti u režimu nevezanosti, sputavajući i zaustavljajući spoljašnju energiju, kako bi što aktivnije proradila unutrašnja.


Prinudno pročišćenje, koje nam dolazi u obliku bolesti, može biti zamijenjeno dobrovoljnim. Ako se ozbiljno posvetimo spasenju svoje duše, najozbiljnije bolesti se mogu povući.

Prevod s ruskog:

Jovanka Radović


0
17.02.2017
460